Zašto se inženjeri i komercijalni timovi često ne razumiju (iako rade za isti cilj)

U mnogim organizacijama postoji nešto što se rijetko izgovara naglas, ali se vrlo jasno osjeti – jaz između tehničkih stručnjaka i komercijalnih timova.

Ta podjela rijetko se izgovara naglas, ali se vrlo brzo osjeti.

Dovoljno je neko vrijeme biti dio jednog ili drugog svijeta i postaje jasno da postoje “vaši” i “naši”. U jednoj verziji to su “mi inženjeri” i “oni iz prodaje i marketinga”. U drugoj, “mi iz realnog svijeta” i “oni tehnolozi”. Te rečenice često dolaze usputno, kroz šalu ili komentar u hodu, ali s vremenom počnu nositi težinu.

Na početku to može izgledati kao razlika u fokusu ili načinu razmišljanja. Jedni su bliže tržištu, kupcima i brojkama, drugi proizvodu, procesu i kvaliteti. U zdravom sustavu te razlike su potrebne i vrijedne. Problem nastaje kada se razlika pretvori u razdvajanje.

Kada razlika prestaje biti prednost i postaje problem

Tada se između ta dva svijeta polako počinje stvarati jaz. Komunikacija postaje opreznija, povjerenje slabije, a pretpostavke sve glasnije. Ljudi sve češće tumače ponašanja kroz već postojeće slike o “onima drugima”, umjesto kroz stvarne situacije u kojima se nalaze.

S vremenom to počne utjecati na vrlo konkretne stvari – na to kako se donose odluke, koliko se ljudi uključuju u razgovore i koliko su spremni preuzeti odgovornost. Neki se povlače jer imaju osjećaj da ih se ionako neće čuti. Drugi pojačavaju kontrolu jer nemaju povjerenja da će stvari biti odrađene kako treba. I tako se krug zatvara.

U tom smislu, podjela više nije samo dojam. Ona postaje stvarnost koju svi u sustavu počinju živjeti.

Kako nastaju uloge iz kojih je teško izaći

Slična je analogija kao na primjer kad djetetu stalno govoriš da je nespretno. U početku to možda nije točno, ali s vremenom dijete počne tako doživljavati sebe i ponašati se u skladu s tim. Ne zato što je “stvarno takvo”, nego zato što je to jedini prostor koji mu je ostavljen.

Slično se događa i u organizacijama. Tehnolog ili inženjer vrlo brzo može postati onaj koji “nije zainteresiran za biznis”, “ne vidi širu sliku” ili “živi u svom svijetu”. S druge strane, komercijala postaje “ona koja samo gleda brojke”, “ne razumije kompleksnost” ili “stalno nešto traži”.

Rijetko se tada pitamo koliko smo svi zajedno sudjelovali u stvaranju tih uloga. Koliko smo svojim očekivanjima, načinom komunikacije i odlukama suzili prostor u kojem netko uopće može izaći iz te slike.
I koliko je nakon toga uopće realno očekivati drugačije ponašanje.

U praksi se to često vidi kroz iste, ponavljajuće situacije – razgovore koji se izbjegavaju, odluke koje se donose bez uključivanja svih koji bi trebali biti dio procesa, ili kroz osjećaj da se stalno vraćamo na iste teme bez stvarnog pomaka.

Što se zapravo treba promijeniti

Tada pitanje više nije samo “tko je u pravu”, nego što se zapravo događa između ta dva svijeta i zašto.
Moje iskustvo je da se stvari počinju mijenjati tek kada se promijeni perspektiva. Ne kroz dodatna pravila ili još jednu strukturu, nego kroz stvarni dijalog, onaj u kojem postoji spremnost da se pokuša razumjeti drugu stranu, bez potrebe da se odmah obrani vlastita pozicija.

To ne znači da razlike nestaju. Ali prestaju biti razlog za podjelu i počinju postajati izvor boljih rješenja.
Upravo na tim mjestima danas radim s timovima i liderima, tamo gdje podjela već postoji, ali još uvijek postoji i dovoljno prostora da se stvari sagledaju drugačije.

Jer problem nije u ljudima.
Problem je u tome što svatko od nas polazi iz svoje logike i očekuje da je ona drugoj strani sama po sebi jasna.

Iz tog uvjerenja nastao je i HORIZON DIALOG, kao prostor u kojem kroz dijalog širimo perspektivu između ljudi, uloga i sustava.
Ako u ovome prepoznaješ svoju organizaciju ili tim, možda je to dobar trenutak da se na tu dinamiku pogleda malo drugačije.